Održan Peer review on coverage and take-up (Pregled stručnjaka o pokrivenosti i korištenju) u Helsinkiju

Slika /Vijesti2018/EMIN_2.jpg

Europska mreže protiv siromaštva (The European Anti-Poverty Network – EAPN) u sklopu projekta EMIN2 organizirala je Peer review on coverage and take-up u Helsinkiju (Finska) od 13. do 14. ožujka 2018.

Na sastanku su sudjelovali predstavnici: Belgije, Bugarske, Finske, Hrvatske, Portugala, Španjolske, Škotske i Velike Britanije te predstavnice EUROFONDA i Europske komisije. Cilj sastanka bio je da zemlje sudionice sastanka prezentiraju prednosti i nedostatke svojih programskih shema minimalnih socijalnih naknada.

Hrvatski tim zastupali su nacionalni koordinator projekta prof. dr. sc. Zdenko Babić, član izvršnog odbora Hrvatske mreže protiv siromaštva te članovi projektnog tima Katica Lažeta, voditeljica Službe za socijalne naknade, prevenciju siromaštva i koordinaciju rada centara za socijalnu skrb i dr. sc. Danijel Baturina, poslijedoktorand Katedre za socijalnu politiku Pravnog fakulteta u Zagrebu.
 
Europska mreža protiv siromaštva pokrenula je 2017. godine projekt EMIN2 kojeg financira Europska komisija, a koji ima za cilj u europskim zemljama podići svijest šire javnosti, ali i nositelja političke odgovornosti, o važnosti izgradnje primjerenog, dostupnog i osnažujućeg sustava minimalnih naknada tj. socijalne pomoći namijenjenog građanima izloženim siromaštvu. Naime, u većini europskih zemalja sustavi minimalnih naknada/socijalnih pomoći su postavljeni na neodgovarajući način. Stoga je i Europski parlament već u nekoliko svojih rezolucija preporučio zemljama članicama EU da izgrade sustav socijalnih naknada za svoje siromašne građane na način da iznosi koji se dodjeljuju pojedincu ili obitelji budu iznad utvrđene linije siromaštva u zemlji. Unaprjeđenje sustava minimalnih naknada/socijalne pomoći nije važno samo zbog poboljšanja situacije najsiromašnijih građana, nego je važno i iz aspekta izgradnje socijalno pravednijeg društva. Dakle, izgradnja ovakvog modela u interesu je svih građana, kako siromašnih tako i ne-siromašnih. Projekt EMIN2 u Hrvatskoj provodi Hrvatska mreža protiv siromaštva koja je članica Europske mreže.
 
 
Osnovni ciljevi Projekta EMIN2 su:
  • jačanje EMIN mreža i umrežavanja na EU i nacionalnim razinama;
  • razvijanje svijesti da adekvatne i dostupne minimalne naknade/socijalne pomoći nisu samo dobre za ljude koji izravno imaju koristi, nego i za cijelo društvo;
  • osiguranje napretka kroz angažiranje relevantnih rasprava o politikama i inicijativama na razini EU i na nacionalnoj razini.

Kroz dvodnevni program peer review je bio usmjeren na pokrivenost i stopu (ne)korištenja socijalnih naknada kao i smjerove kako te stope povećati. Istaknuta je važnost razvoja programa nacionalnih minimalnih naknada kao sheme prihoda koji pružaju sigurnosnu mrežu za one koji ne mogu raditi ili pristupiti tržištu rada i nisu prihvatljivi za isplate socijalnog osiguranja ili one čija su prava na njih istekla.

To su zakonske mjere, koje su namijenjene osiguravanju minimalnog životnog standarda za pojedince i članove kućanstva kada nemaju drugo sredstvo financijske potpore. Adekvatnost minimalnih naknada mora biti na razini koji je neophodan za živjeti život u dostojanstvu i potpuno sudjelovati u društvu. Također, iznos minimalne naknade mora biti dostupan kao minimalna količina potrebnih i ostvarivih uvjeta koji također olakšavaju osnaživanje i sudjelovanje pojedinca kao člana zajednice.

U bitnom, nacionalni timovi su izjavili da je pokrivenost minimalnim socijalnim naknadama niska u većini zemalja, zbog pragova dohotka/prihoda koji su potrebni da bi se ostvarilo pravo, a koji su izuzetno niski, često ispod 40% srednjeg dohotka, a to je apsolutna linija siromaštva. Također, u mnogim zemljama pokrivenost se svodi na prekomjerno ispitivanje sredstava (prihod/imovina). Nadalje, beskućnici imaju poteškoća u pristupu socijalnim naknadama jer često ne mogu dokazati svoje prebivalište. Mladi se također suočavaju s problemima, dobna granica predstavlja problem zabrinutosti jer je u mnogim zemljama postavljena minimalna dob od 18 godina ili oni ispod te dobi primaju znatno nižu podršku. Druga grupa potencijalnih korisnika minimalnih socijalnih naknada jesu dugotrajno nezaposlene osobe koje su iscrpile pravo na naknade za nezaposlene. Ovaj je problem povezan s kritičnim odlukama iz doprinosa na socijalnu pomoć temeljenu na doprinosima.

Predstavnica Eurofounda objašnjava da, iako bi smanjenje nekorištenja socijalnih naknada moglo izgledati kao atraktivna opcija politike, budući da se može očekivati ​​povećanje javnih rashoda za naknade, postoje jaki argumenti u korist rješavanja jaza između korištenja i nekorištenja prava. Ako postoje mogućnosti za ostvarivanje prava, a ona se ne koriste onda niti ne ispunjavaju svoj potencijal ako ne dođu do ljudi kojima su i namijenjene. Ti su potencijali: smanjiti siromaštvo, stimulirati socijalno i ekonomsko uključivanje, stabilizirati gospodarstvo i djelovati kao automatski stabilizatori. Ako bi socijalne naknade učinkovito dostigle one koji imaju pravo na njih, ciljevi siromaštva bili bi bliži onima koje su države članice odredile u okviru strategije Europa 2020. Pravilno ne usmjeravanje određenih naknada, kao što je minimalni socijalnih naknada, također može dovesti do pogoršanja životnih uvjeta kao što je zdravlje. Naposljetku, kada ljudi imaju pravo na naknadu, a ne ostvaruju svoja prava, to dovodi do većeg osjećaje nepravde u društvu.

Cjelokupan program pružio je mogućnost za raspravu kroz zajedničke i grupne rasprave vezano uz izlaganja pojedinih nacionalnih timova kao i raspravu na zadanu temu minimalnog dohotka: prednosti i nedostaci vezani uz administraciju, pojedinca/korisnika, model/sustav, te društvo (društveni i pravni kontekst).
 
 
 
U bitnom izneseni su zajednički stavovi da sustav socijalne pomoći treba biti postavljen na odgovarajući način. To znači da iznosi pomoći koje dobivaju korisnici - pojedinci ili kućanstva, trebaju biti dostatni da im osiguraju dostojnu razinu životnog standarda. Dostupnost sustava socijalne pomoći treba osigurati boljom informiranošću građana o njihovim socijalnim pravima te uklanjanjem nepotrebnih barijera i prevelike birokratiziranosti institucija koje su nadležne za obradu zahtjeva i isplatu naknada. Sustav treba djelovati osnažujuće što znači da se korisnike koji primaju socijalnu pomoć, osobito one koji su radno sposobni, osnažuje putem različitih programa socijalnih usluga i savjetovanja. U suradnji s drugim institucijama radno sposobne primatelje naknada treba pripremati za uspješno uključivanje na tržišta rada i aktivno unapređivati njihovu zapošljivost. Radna aktivacija primatelja socijalne pomoći (koju često ne prate odgovarajući programi socijalnih usluga za bolju integraciju na tržište rada) ne smije biti sredstvo ukidanja prava na socijalnu pomoć.

U diskusijama je također istaknuta važnost donošenja promjena i uvođenja inovacija u području socijalne skrbi, s ciljem unaprjeđenja i pojednostavljenja prava i usluga, kako bi ista postala bolja, učinkovitija i dostupna korisnicima. Naglašena je nužnost uvođenja novih rješenja uz korištenje tehnologija kako bi se osiguralo da javne socijalne službe pristupe učinkovitom rješavanju socijalne isključenosti u Europi, borbi protiv siromaštva i pružanju odgovora na potrebe građana u novim i izazovnim okruženjima.

Pisane vijesti